Magazin

NEWSWEEK PREDSTAVLJA Gastarbajteri - Jugosi nakon Jugoslavije

U bečku „Lepu Brenu“ dolaze sve nacije i nema razlike. Sevdah i turbo-folk su najpopularniji

Objavljeno: 31.07.2017. 21:01h
Foto: Bubnjarka Turbo Tanja u diskoteci Lepa Brena; Izvor: Privatna Arhiva
Plačem, plačem i srce me boli daleko je sve što tamo volim. Imam para i sve je bogato, al’ je Juga moje pravo zlato.

Silvana Armenulić
 
* * *

Petak je i u podrumu kavane „Lepa Brena“ u Petnaestom bečkom becirku opet nastupa Turbo Tanja sa svojim orkestrom. Dva konobara s leptir-mašnama i u crnim prslucima poslužuju goste. Malo „jelen“ pivo košta paprenih pet eura, pije se umjesto vode i koristi za gašenje rakije. Kultna bečka kavana, simbol gastarbajterskog Beča, svoju najveću slavu imala je davnih osamdesetih, a danas, kao i mnoge druge bečke i austrijske kavane, polako, u tami i duhanskom dimu, odlazi u zaborav, ostavljajući mjesta klubovima ili lijepo uređenim hipsterskim barovima u koje nove generacije, potomci gastarbajtera, danas dolaze.

U „Lepu Brenu“ dolazile su generacije naših gastarbajtera, a njena ikona, bubnjarka Turbo Tanja, tamo radi dvadeset i tri godine. Tanja vodi dvostruki život: preko tjedna je zaposlena u jednoj austrijskoj tvrtki za čišćenje ureda, a petkom navečer sjeda za bubnjeve i svira gotovo do nedjelje ujutro. Ova samouka bubnjarka u Austriju je 1994. godine došla iz Smederevske Palanke, a umjetničko „turbo“ ime dobila je još u vrijeme kada je njen tadašnji dečko klavijaturist, danas suprug, vozio automobil turbo „golf“.



„Kad mi neko u kafanu dođe tužan, ja mu kažem: turbo ja, turbo ti, turbo mi, turbo svi mi, i odmah se razveseli. Danas među narodom više nema tog starog društva i neka zloba kao da se uvukla u ljude. Ne znam zbog čega je tako, da li zbog besparice ili trke za novcem. Nikada nisam imala problema što sam žena i sviram bubnjeve, jer je to atrakcija i za naše, ali i za Turke i za Austrijance. U ‘Lepu Brenu’ dolaze sve nacije i nema razlike. Sevdah i turbo-folk su najpopularniji. Sviraju se i Tompson i Baja Mali Knindža i, neverovatno, u ‘Lepoj Breni’ nema problema. Gazda je iz Prijedora i poštuje tuđe mišljenje, tako da sviramo samo one pesme koje imaju neku normalnu temu. Možda ima nekoliko reči koje u tim pesmama mogu nekog da uvrede, ali na to niko ne reaguje. Problema ima jedino pred novogodišnje praznike, kad tvrtke organiziraju zabave za svoje radnike, pa se onda oni znaju zakačiti međusobno, ali i to smirim, jer im kažem da mi uzimaju kruh iz usta. A što se Austrijanaca tiče, moraš da ih poštuješ jer si, ipak, u njihovoj državi“, kaže Tanja.

„Lepa Brena“ je bečki simbol gastarbajterstva, zaboravljenog fenomena izvoza jugoslavenske radne snage kojim se posljednjih godina bave brojni istraživači, povjesničari i umjetnici. Prema popisu jugoslavenskog stanovništva iz 1971, u zapadnoeuropskim zemljama radilo je oko 647.000 ljudi iz Jugoslavije, najviše u Zapadnoj Njemačkoj i Austriji. Najviše radnika dolazilo je iz Hrvatske, potom iz Srbije i Bosne i Hercegovine, dok je najveći postotak odlaska radnika bilježio Imotski. Više od polovice radnika bilo je mlađe od 30 godina, a skoro polovica nije imala završenu osnovnu školu.
 
GOSTUJUĆA RADNA SNAGA

Fenomenom gastarbajtera bavi se i izložba u Muzeju Jugoslavije „Jugo, moja Jugo - gastarbajterske priče“, kojoj je prethodilo veliko višegodišnje istraživanje o jugoslavenskim radnicima na privremenom radu u Austriji i Njemačkoj. Povod za izložbu je pedesetogodišnjica potpisivanja Sporazuma o angažovanju radne snage, koji je tadašnja SFRJ 1966. godine potpisala sa Austrijom, a 1968. s Njemačkom. Autor i kustos izložbe Tatomir Toroman kaže da su na njoj uspjeli predstaviti jedan izuzetno kompleksan fenomen.

„Nismo dali konačne odgovore, što nam nije ni bio cilj, već smo problematizovali različite tačke u okviru te tematike. S jedne strane može se reći da su ove migracije bile dokaz neuspeha socijalizma, jer su se radnici morali spakovati i otići, ali s druge strane, to je dokaz fleksibilnosti jugoslovenskog socijalističkog sistema, koji je omogućavao ljudima da odu i da se vrate ako žele. Šezdesete godine su veoma zanimljive za istoriju Jugoslavije, pokušava se radikalno reformisati privreda u smeru tržišne ekonomije i veće povezanosti sa svetskim ekonomskim tokovima, posebno reformom 1965. godine. Međutim, to dovodi i do društveno-ekonomske nestabilnosti, porasta nezaposlenosti, socijalnih razlika, velikog deficita. Mnogi jugoslovenski radnici i radnice stupaju na međunarodno tržište radne snage, masovno od 1968. do 1973. godine. Ali poenta je u tome da danas imamo samo jedan zacrtani društveno-ekonomski model, koji navodno nudi rešenja za sva pitanja, dok u socijalističkoj Jugoslaviji, nakon perioda stigmatizacije, otkrivamo sistem koji raznim reformama ipak stalno traži načine da se nešto uradi i da se neki problemi prevaziđu. Danas su mnogi jeftina radna snaga na privremenom radu u sopstvenoj zemlji“, objašnjava Toroman dok nas vodi kroz izložbu.

Ilustracija; Autor: Relja Ivanić

Tako se jedna socijalistička država odlučila za svjesno uvođenje kapitalističkih odnosa, otvorila granice i svojoj radnoj snazi omogućila odlazak u industrijske centre zapadne Europe. Jugoslavija je tada bila u poziciji da pregovara o uvjetima izvoza svog radnog ljudstva, pa su dogovorene i brojne odredbe o socijalnim i drugim pravima koja je zahtijevala za svoje radnike, a koji je trebalo da predstavljaju tek privremenu migraciju. Međutim, austrijskim poslodavcima je bilo izuzetno teško da administrativno i funkcionalno prate konstantne promjene, pa su radije pribjegavali dugogodišnjim ugovorima. Već 1974. godine broj stranih radnika u Austriji se popeo na 265.000, od čega su čak 78 odsto činili radnici iz Jugoslavije. Iako je austrijska država pokušala tzv. zakonom o gastarbajterima spriječiti trajno naseljavanje, u tome nije do kraja uspjela, pa je gostujuća radna snaga s vremenom postajala društvena skupina. Nalazeći se u specifičnoj situaciji između socijalizma i kapitalizma, radnici su stjecali nova znanja koja su eventualno mogli iskoristiti i u domovini. Sami gastarbajteri trebalo je da imaju velik utjecaj na jugoslavensko društvo.

„Do toga nije došlo iz raznih razloga. Odlazak radne snage u razvijene države doveo je do porasta razlika između razvijenih i nerazvijenih. Samo petina zarađenog novca stizala je u domovinu, ostatak se štedio i trošio u zemljama rada. Gastarbajteri su bili i produktivna, jeftina radna snaga i potrošači. No i ta suma je bila značajna i ublažavala je jugoslovenski devizni deficit. Gastarbajterske migracije nisu nešto karakteristično samo za jugoslovenski socijalizam, to je širi fenomen jer su i Italija, Španija, Grčka i Turska imale radnike na privremenom radu. Da bi se taj fenomen razumeo, mora se razumeti kapitalizam kao svetski sistem. Mnoge neuspehe socijalizma treba sagledati u tom okviru“, govori Toroman.

Iako se gastarbajterski život odvijao uglavnom po principu kuća-posao-kuća, radnici na privremenom radu bili su izrazito samoorganizirani i progresivni u svojim različitim interesima. Krajem osamdesetih dolazi do stvaranja etničkih grupa i njihovih klubova. Zajedništvo danas ne postoji u formalnim strukturama, ali ima puno nezvaničnih multietničkih struktura, kao što je recimo Hor 29. novembar. Ipak, i dan-danas sve kavane funkcioniraju na zajedničkom principu iako se čini da polako postaju tužna mjesta, čije vrijeme evidentno prolazi. Za nekadašnje radnike na privremenom radu Austrija i Njemačka bile su daleke zemlje pune neizvjesnosti i zato su se u narodnim pjesmama forsirale tuga i prolaznost mladosti. Uz težak i često prekovremeni rad, radnička klasa nije imala vremena za dokolicu i refleksije, koje su bile privilegija viših društvenih slojeva. Zato je iz „Lepe Brene“ danas nemoguće ne izaći s podijeljenim osjećajima: nostalgije za nekim vremenima koja su značila i određenu sreću i jednostavnost života, ali i žalosti zbog života koji će svoj europski san završiti u kavanskom podrumu na bečkim ulicama.


(Tekst je objavljen u 79. broju magazina Newsweek (jun 2017.), koji sada izlazi jednom mesečno.)​


PIŠE Davor Knjikušić, tjednik Novosti
   
KliknitePrevucite za sledeću vest

Pratite nas na Facebooku
Povezane vesti
Bubnjarka Turbo Tanja u diskoteci Lepa Brena; Izvor: Privatna ArhivaSrbija

SAOPŠTENJE NUNS-a: Žalimo zbog gašenja Newsweeka

Bubnjarka Turbo Tanja u diskoteci Lepa Brena; Izvor: Privatna ArhivaSrbija

MEĐUNARODNA FEDERACIJA NOVINARA O GAŠENJU NEWSWEEK SRBIJA

Bubnjarka Turbo Tanja u diskoteci Lepa Brena; Izvor: Privatna ArhivaSrbija

PRVA POSLEDICA PROGONA AMG: Magazin Newsweek Srbija prestaje da izlazi

Bubnjarka Turbo Tanja u diskoteci Lepa Brena; Izvor: Privatna ArhivaMagazin

NEWSWEEK INTERVJU Ljubiša Diković: Ja sam svoj čovek, ne plašim se smene

Ostale vesti iz rubrike Magazin
Inicijalizacija u toku...

PRATITE NAS